Python je vrlo jednostavan programski jezik za početnike. Lako možemo napraviti rječnik u “Pythonu”. Ključevi se koriste za indeksiranje u podatkovnim strukturama poput rječnika. Nakon što stvorimo rječnike u 'Pythonu', također možemo primijeniti mnoge funkcije na te rječnike. Možemo kopirati podatke iz rječnika, ukloniti cijele podatke iz rječnika, ukloniti određeni podatak iz rječnika ili se na rječniku mogu izvršiti mnogi drugi zadaci uz pomoć “Python” funkcija. Također možemo dobiti objekte prikaza rječnika. Vrijednosti rječnika sadržane su u objektu prikaza. Te vrijednosti možemo lako dobiti korištenjem metode “values()” u “Pythonu”. Metoda “values()” daje taj objekt pogleda.
U ovom ćemo članku proći kroz to kako funkcionira Pythonova metoda 'values()' i kako vraća objekt prikaza. Nakon rasprave o njegovoj sintaksi, također ćemo koristiti metodu 'values()' u našem kodu.
Sintaksa:
Naziv_rječnika.vrijednosti ( )
Samo upisujemo naziv rječnika. Ova funkcija ne zahtijeva nikakve parametre.
Primjer 1:
Ovdje je 'Python' kod koji smo napravili na aplikaciji 'spyder'. Rječnik 'Marksheet' kreiran je u ovom primjeru. U njega smo ubacili i podatke. Podaci iz ovog rječnika koje smo umetnuli su “Etika: 88, DDBMS: 50, Književnost: 79, ITC: 95, Matematika: 99”. Umetnuli smo neke ključeve i vrijednosti u ovaj rječnik. Nakon toga imamo funkciju 'print()' jer želimo prikazati cijeli rječnik na terminalu. Jednostavno prosljeđujemo “Marksheet” ovom “print()”, tako da možemo vidjeti ovaj rječnik na izlaznom ekranu nakon izvršenja ovog koda. Još nismo primijenili metodu 'values()'. Prvo ćemo pokazati ovaj kompletan rječnik. Zatim ćemo koristiti metodu “values()” s ovim rječnikom.
Za izvršenje ovog koda, jednostavno pritisnemo “Shift+Enter”. Izlaz se prikazuje na terminalu ove 'spyder' aplikacije. Rječnik je vidljiv u sljedećem ishodu, sa svim ključevima i vrijednostima koje smo umetnuli u kod. Sada krenite naprijed i pogledajte kako koristiti metodu “values()”.
Sada koristimo metodu “values()”. “Marksheet” je naziv rječnika. Zatim upisujemo metodu “values()” s ovim “Marksheetom” kao što je prikazano na sljedećoj ilustraciji. Ova metoda “values()” vraća samo vrijednosti ovog rječnika. Ovu metodu pišemo unutar 'print()' tako da se također prikazuje na konzoli.
Provjerite ovaj ishod. Možete vidjeti da su u ovom ishodu ispisane samo vrijednosti rječnika. To je zato što smo koristili metodu 'values()' u 'Python' kodu.
Primjer 2:
'Plaće' su rječnik koji generiramo u ovom primjeru. Ovaj rječnik 'Plaće' sadrži 'Ryan: 88000, Jason: 59000, Lily: 62000, David: 75000, Ronald: 49000, Gary: 48000'. Zatim ga stavljamo u 'print()' koji pomaže u ispisu tog rječnika 'Plaće' na konzoli. Nakon toga primjenjujemo metodu “values()” stavljajući naziv rječnika. Zapisujemo ga kao 'Plaće.vrijednosti()'. Ovo također dodajemo unutar 'print()' koji ispisuje rezultat nakon primjene ove metode na zaslonu. Dobiva sve vrijednosti iz rječnika i prikazuje ih na konzoli.
Prvo se prikazuje rječnik koji sadrži ključeve i vrijednosti. Zatim ispisuje samo vrijednosti ovog rječnika jer smo koristili metodu “values()” u kodu.
Primjer 3:
Rječnik koji stvaramo zove se “Projekti”. 'Mobilne aplikacije: 19, Poslovne web stranice: 20, Web stranice kafića: 14, Web stranice s namještajem: 15, Web stranice za kupnju: 23' navedene su u ovom rječniku 'Projekti'. Funkcija 'print()' zatim se koristi kao pomoć pri ispisu rječnika 'Projekti' na terminalu. Nakon toga unosom naziva rječnika koristimo metodu “values()” s ovim nazivom rječnika. Osim što ga pišemo kao “Projects.values()”, uključujemo ga unutar funkcije “print()” koja ispisuje ishod korištenja ove metode na ekranu. Sve vrijednosti su preuzete iz rječnika i prikazane na terminalu.
Prvo se prikazuje kompletan rječnik zajedno sa svim ključevima i vrijednostima. No, možemo vidjeti da se renderiraju samo vrijednosti rječnika 'Projekti'. Ove vrijednosti dobivamo uz pomoć metode “values()”.
Primjer 4:
Stvaramo rječnik “Even_Nums” i on sadrži neke ključeve i vrijednosti. Ključevi i vrijednosti koje umećemo u ovaj rječnik 'Even_Nums' su 'Two: 2, Four: 4, Six: 6, Eight: 8'. Nakon toga, postavljamo 'print()' ispod ovoga. U ovoj metodi “print()” ispisuje se naziv rječnika, tako da se ovaj rječnik ispisuje.
Sada koristimo 'podatke' koji je naziv varijable. Inicijalizira se metodom “values()”. Inicijaliziramo ga s “Even_Nums.values()” tako da se vrijednosti koje dobijemo iz rječnika “Even_Nums” ovom metodom spremaju u varijablu “data”. Nakon ovoga ponovno koristimo 'print()'. Sada ispisujemo vrijednosti koje smo dobili uz pomoć metode “values()”. Zapisujemo “podatke” u metodi “print()”.
Sada želimo dodati još jednu stavku u ovaj rječnik 'Even_Nums'. Dakle, stavljamo “Even_Num” što je naziv rječnika, a zatim uglate zagrade. U ovoj uglatoj zagradi pišemo ključ koji želimo dodati u ovaj rječnik. Ključno ime je 'Deset'. Zatim, također postavljamo vrijednost za ovo. Vrijednost koju smo ovdje dodali je '10'. Ponovno postavljamo varijablu podataka unutar 'print()'. Ovaj put također vraća ažuriranu vrijednost zajedno s prethodnim vrijednostima rječnika.
Rječnik koji je ovdje prikazan sadrži četiri ključa i četiri vrijednosti. Zatim prikazuje samo vrijednosti rječnika. Nakon toga, dodaje novu vrijednost i ključ u ovaj rječnik i također prikazuje ažuriranu vrijednost zajedno s prethodnim vrijednostima koje smo umetnuli.
Primjer 5:
Rječnik “item_sold” sada je stvoren. Smještamo “Nuggets: 19, Jam: 22, Bread: 15, Eggs: 24, Noodles: 24” u ovaj rječnik “Item_sold”. Zatim ispisujemo rječnik “Prodan_predmet”. Nakon što ovo prikažemo, koristimo metodu “values()” na kraju. Također pišemo metodu “values()” unutar “print()” tako da se sve vrijednosti koje dobijemo iz rječnika također ispisuju na konzoli.
Prvo se renderira cijeli rječnik, uključujući sve ključeve i vrijednosti. Međutim, kao što možemo vidjeti na sljedećoj slici, nakon ispisa cijelog rječnika prikazuju se samo vrijednosti rječnika. Tehnika “values()” pomaže nam da dobijemo te vrijednosti.
Primjer 6:
Sada, rječnik koji ovdje imamo je “STD” rječnik u koji smo stavili “engleski: 79, PF: 82, OOP: 75, Java: 54, OS: 74”. Zatim ga ispisujemo na isti način kao što je objašnjeno u prethodnim kodovima. Njegove vrijednosti također dobivamo pomoću metode “values()”. Nakon toga izračunavamo “zbroj” ovih vrijednosti uz pomoć funkcije “sum()”. U ovoj funkciji “sum()” prosljeđujemo varijablu u koju spremamo vrijednosti ovog rječnika. Ova funkcija izračunava zbroj svih vrijednosti i također prikazuje rezultat na konzoli jer smo ovu metodu napisali u “print()”.
Prikazan je cijeli rječnik, a vrijednosti se prikazuju zasebno. Nakon toga, zbroj vrijednosti također se prikazuje u ovom ishodu jer smo primijenili funkciju 'sum()' nakon funkcije 'values()' u kodu.
Zaključak
Tehnika 'values()' rječnika 'Python' glavna je tema članka. Opisali smo rad metode “values()” i kako je koristiti u “Pythonu”. Istražili smo da ova metoda 'values()' pomaže u dobivanju vrijednosti iz rječnika. Ovdje smo demonstrirali mnoge primjere u kojima smo pokazali rad metode 'values()'. Također smo razgovarali o tome kako dodati vrijednosti rječnika nakon primjene metode “values()” u našem zadnjem kodu.